ja se secam 2 najvaznije osobe u mom zivotu o mom dedi i o mojoj NAJBOLJOJ drugarici
prvo cu o dedi
on je umro 2 nedelje pre nego sto sam se ja rodila...znaci najteze mi je kad je moj rodjendan taj dan najvise na svetu mrzim moj rodjendan!
znaci kada slusam kako neko prica o svom dedi i sve to ja samo cutim i skrieno pustim suzu da me niko ne vidi.mnogo mi je tesko kad znam da ja nikada nisam ni pipnula svog dedu a kamoli da ga poljubim...kad prodjem ulicom i vidim kako neki deda seta unuka ili unuku...odmah pomislim da sam ja ta devojcica a da je to moj deda i da me seta...
i sada mi je mnogo tesko da pricam o ovome...moj drugi deda je mnogo daleko od mene zivi na Kosovo i vidjam ga jednom u 2-3 godine...i kada ga vidim to su moji najsrecniji dani u zivotu...osecam da sam nekako zasticena da ce me deda braniti...ali nazalost ta sreca traje samo nedelju dana i onda se vracam u stvarnostt
a sad moja drugarica...ovo nikada nikome nisam pricala..msm nikada nisam ovako otvorila dusu....
ona je jedna predivna osoba SAVRSENSTVO BEZ MANE...
pre dve godine je poginula
secam se samo nasih gluposti sta smo sve lupetale
a umrla je na tako glup nacin
i osecam da sam nekim delom ja kriva za njenu smrt
tacno se secam 2 april je bio...meni je nesto bilo tesko...i ja sam je zvala da dodje i rekla sam joj da pozuri ona je odma posla...i proslo je tako jedno sat dva i nje nema ja je zovem i niko se ne javlja...i posla sam ja do nje...i kad sam usla bila je tamo samo njena baba koja ne cuje dobro zvonio je fixni...ja sam se javila
i tad sam cula vest koja me je sokirala...udarila su je kola...ja sam odmah otisla u bolnicu i kada sam dosla saznala sam da je ona u komi...znaci svaki dan sam se molila da se probudi i da sve bude kao pre...i proslo je jedno mesec dana i ona se ne budi...sve do jednog dana kada se probudila i svi smo bili srecni doktori su rekli da je sve bilo dobro...ona me je tog dana zamolila da ostanem sa njom uvece da pricamo i sve ostalo..i ja ostala negde do 2 ujtru smo pricale..posle je ona zaspala i ja takodje..i ujtru kada sam se probudila..ona je i dalje spavala...trebala je da popije lekove...i ja sam je budila ali ona ne reaguje...uplasila sam se i pozvala doktora i on je dosao...i samo mi je rekao ZAO MI JE...ja sam se tada sledila...nisam znala gde sam..suze su mi krenule...prvo jedna pa druga i posle sam tako pocela da placem suze su mi isle kao kisa...pocela sam da vristim nisam mogla da verujem da se to meni desava mislila sam da je to nocna mora i samo sam zelela da se sto pre probudim...bilo mi je veoma tesko
I dan danas kada pomislim na nju i nase ludosti zaplacem...mnogo mi nedostaje...uvek cu je se secati bez obzira na sve..samo ne shvatam zasto uvek mlade osobe umiru ceo zivot je bio pred njom...i ona tako glupo da umre...mrzim taj dan...mrzim sto sam je zvala da dodje kod mene...mrzim to...bila je andjeo a sada je taj andjeo gore na drugi svet...
i dan danas se ne mogu pomiriti sa cinjenicom da nje nema...ponekad uzmem njenu sliku i pocnem da pricam sa njom kao da je ona tu..i pricam joj sta mi se sve desava sve na svetu bi dala samo da je jos jednom vidim da jos jednom pricam sa njom da se jos jednom nasmejemo tako slatko uz neki vic ili neki film ili neke nase dugodovstine
Ja se trudim da budem jaka pokusavam da zasmejem druge ali nikad to nece biti kao pre...pre je ona bila tu uvek je bila tu za mene kad mi je bilo potrebno...i danas imam dosta drugarica i imam i najbolje drugarice ai one nisu kao sto je ona.Ona je bila jedinstvena bila je andjeo koji je hodao zemljom...i posle 2 godine ja i danas idem svaki dan na njen grob i odnosim joj cvece i tamo stanem i gledam i razmisljam zasto je zivot tako surov?i cesto se pitam da li postoji bog?jer ako postoji zasto on uzima samo one koji su dobri ljudi...
Miljana dusice moja molim te dodji jos jednom da te vidim ili me cekaj tu i ja cu kad-tad doci kod tebe i onda ti OBECAVAM da se vise nikada necemo razdvajati...imam puno toga da ti pricam